beats by dre cheap

Ružičaste naočale ostaju na mom nosu.

Od svih mojih velikih i malih strahova, najgori je onaj koji podrazumijeva gubitak vjere. Vjere u sebe, prijatelje, ljubav. Milion puta opržena istim opuškom zbog nekih mojih fiks ideja, opet držim glavu u oblacima. Valjda je to sukladno mom horoskopskom znaku. Velika sam sanjalica. Možda čak ponekad i pretjeram. Previše se zanesem da je sve divno kako izgleda, da je sve u savršenoj harmoniji i da sve funkcioniše kako treba. I što je moja najveća greška, smatram da je isto i sa drugim ljudima. Ponekad mi je potrebna moja druga savjest da me spusti na zemlju samo onako  kako ona to zna i umije. Pokretom magičnog štapića preko telefonske žice me spuca informacijama koje dovedu do toga da moja stopala dotaknu dno. Medjutim, u posljednje vrijeme, s obzirom na promijenjene okolnosti (koje su i krive što nisam pisala ovako dugo)  došlo je  do toga da se slabije čujemo ja i ta moja druga savjest. Nedostaje mi nekad. I to jako. Kao velika sanjalica, imala sam zadatak da sanjam nove snove. Što za sebe, što za nju. Neki od njih su se ostvarili. I mnogo mi je drago zbog toga. Neki od njih, pak, nisu. Možda nikad ni neće. Možda mi neki moji snovi nisu nikad ni sudjeni, iako sam vjerovala u suprotno.  Ali, šta je tu je. Mora se biti u skadu sa svemirskom ravnotežom. Negdje izgubiš, negdje dobiješ. Medjutim, ni toga mi ne bi bilo žao pod uslovom da ostanem ista kao prije. Imam osjećaj da onaj nekadašnji Petar Pan mog duha lagano iščezava. Možda to ima veze sa odrastanjem, ali ako ću biti dosadna neka baba za trideset godina, bolje da se odmah išamaram. Nadam se da neću biti neka živčana šalteruša. Haha. S druge strane, možda to jednostavno ima veze što tek sad shvatam da sam zapravo razmažena. Rijetko ko  ko me upozna  povjeruje da sam jedinica. Nisam razmažena u smislu materijalnih stvari i situacija da mora biti po mom pošto-poto. Više mislim na razmaženost kada su u pitanju emocije i pažnja. Ja sam ovisna o pažnji. Naviknuta sam da me maze i paze i da su neke osobe tu uvijek za mene. U razgovoru sa još jednom jedinicom sa kojom sam odrasla i koju smatram maltene sestrom, shvatila sam da smo na istim talasnim dužinama. Da ne kažem goru riječ. Haha. Iako nezavisne u mnogim stvarima, nismo nezavisne kad su emocije i pažnja u pitanju. I vjerujte da ni sama sebi nisam jasna kako to uspijevam. Svim silama pokušavam da zadržim obje strane svoje osobnosti i trudit ću se da u tome uspijem. Pa kome se svidja – svidja. U inat onima koji ne vole taj dio moje mene. To sam jednostavno ja. Ukoliko me ikada vidite bez mojih ružičastih naočala kojima stvaram nove snove, znajte da - ili odmaram oči taj dan ili sam ih nekome posudila. Ali samo na 24h. Iz jednostavnog  razloga. Ne mogu bez snova.  

Moja zemlja čudesa.
http://crvenkapa.blogger.ba
15/04/2012 21:19